Temeljni pravni akt koji uređuje radni odnos je Zakon o radu, uz njega su izvori prava Zakon o obveznom odnosu, kolektivni ugovor te pravilnik o radu.
Ugovori o radu mora biti u pisanom obliku. Ako nije sastavljen, poslodavac je dužan radniku izdati potvrdu o sklopljenom ugovoru prije početka rada. Pravilo je da se ugovor o radu sklapa na neodređeno vrijeme, dok ugovor na određeno vrijeme treba predstavljati iznimku i može se sklopiti samo za objektivno opravdane razloge, uz ograničenje trajanja i broja uzastopnih ugovora (najviše tri ugovora u tri godine).
Puno radno vrijeme iznosi 40 sati tjedno, a prekovremeni rad je dopušten samo u iznimnim slučajevima, uz ograničenje do 50 sati tjedno (uključujući redovan rad) i maksimalno 180 sati godišnje (osim ako kolektivnim ugovorom nije ugovoreno više). Godišnji odmor sukladno Zakonu iznosi minimalno četiri tjedna (20 radnih dana za radni tjedan od 5 dana) u kalendarskoj godini.
Ugovor može prestati smrću radnika, istekom vremena (kod ugovora na određeno), sporazumom ili otkazom.